Sve o Delijama.....
  GlAvNa - MaIn | DeLiJe | LuDe DeLiJe | MeLb SlikE | MeLb SlikE 2 | Zvezdine Slike 2 | Bakalar | Bakalar BOYZ | Crvena Zvezda | Vesti - News | AuStNeT | ReD AnGeLs | F.S.J | Linkovi-Links | Guest Book | MaRaKaNa StaDiUm  

DELIJE
ZVEZDA JE ŽIVOT, OSTALO SU SITNICE







Sportsko društvo Crvena Zvezda ustanovljeno je 4. 3. 1945. kao rezultat napora omladinaca Beograda da osnuju sportsku ustanovu koja će zaokupiti njihovu pažnju. Pri samom osnivanju kluba stvorena je sekcija članova-prijatelja SD Crvena Zvezda koja je brojala stotinjak vernih pristalica crveno-belih,koji počinju da prate klub na svim gostovanjima. Sekcija je bila uglavnom sačinjena od momaka iz buržujskih delova grada - Senjak,Topčidersko brdo, Dedinje, Knez Mihajlova,ali među prvim navijačima Zvezde bilo je i radničke dece,koja će u narednom periodu predstavljati prvu ekipu predvodnika navijača Zvezde. Svi ti momci su bili nešto posebno,jer su u sebi nosili dušu glavnog grada. Oni su bili većinom gradski mangupi, šmekeri i boemi - sve u svemu mladi Beograđani koji nisu voleli vojsku i sistem, koji je već tada počeo da truli.
Krajem 50-tih dolazi do diferencijacije između gledalaca i vatrenih navijača,pre svega zbog toga što su ovi drugi na utakmice nosili čegrtaljke, klepetuše, zvona i poneku zastavu. Dolaskom Šekularca u Zvezdu, navijači dobijaju ogledalo na terenu, jer Šeki je pored talenta za fudbal u sebi nosio i beogradske manire. Navijači su posebno cenili Šekularčevu borbenost, koja je bila magnet za nove pristalice crveno-belih. Sa izgradnjom jednog od najvećih stadiona na starom kontinentu, nazvanog Marakana po uzoru na brazilski hram fudbala, Crvena Zvezda dobija potpuno novi sjaj, jer se njene najvernije pristalice najzad okupljaju na sopstvenom stadionu, a najvatreniji se grupišu na severoistoku.
Pretvaranje severa u vulkansku erupciju
- prizor sa kraja sedamdesetih










Sedamdesete donose prva okupljanja navijača pre utakmice, pre svega u kafani "Beli grad", na Zelenom vencu, gde je bilo stecište navijača sa najdužim stažom i svih viđenijih beogradskih faca. "Beli grad" ima poseban značaj u istoriji Zvezdinih navijača-tu su se skupljali, družili, punili rezervoare i podmazivali glasne žice pre odlaska na stadion. Pri polasku na tekmu, vođe ekipa bi stale na čelo kolone i predvodili ostale. U slučaju da se naleti na suparničku ekipu, dolazilo je do sukoba, gde su "zvezdaši" oduzimali protivnička obeležja. Kada je završena krovna konstrukcija, najvatreniji navijači se sele na centralni deo severne tribine, odakle prave kop, koji se i danas nalazi na starom mestu i odakle započinje ludilo na severu, što u potpunosti manifestule grafit na zidu gradske pekare- EPICENTAR LUDILA-CRAZY NORTH. Crvena Zvezda je već postala veliki klub. Stiže do polufinala KEŠ-a i bez isključenog Džajića pobeđuje Panatinaikos sa fantastičnih 4:1. Četrnaest dana kasnije u Atini je odigrana revanš utakmica na kojoj je PAO trijumfovao sa 3:0 i sve crveno-bele navijače bacio u bedak. Navijači imaju već pozamašan broj gostovanja van granica tadašnje države (iako je bila frka dobiti pasoš), a njihovi ljubimci ne ostaju bez podrške u Madridu, Liverpulu, Menhengladbahu itd. Kraj 70-tih doveo je do pojave prvih masovnijih tuča navijača, ne samo van stadiona, već i na samim tribinama, tako da je zabranjeno nošenje tradicionalnih zastava na kopljima, ali to nije sprečilo tuče, pogotovo sa večitim rivalima, koji su po pravilu izvlačili deblji kraj u okršaju sa zvezdašima. Protivnički navijači su pokušavali da vređaju Zvezdaše povicima "Cigani", ali im je na to odgovarano "Mi smo cigani, najjači smo, najjači..."


Ljubav Delija i policije : nemiri na rukometnoj utakmici
Crvena Zvezda - Teka
(Kup pobednika kupova '96)

Osamdesetih dolazi do buma na navijačkoj sceni svuda u svetu, pa se i na severu javljaju dve velike grupe ULTRAS i RED DEVILS. Dok su članovi ULTRASA furali italijanski fazon (dugačke i melodične pesme, upotreba pirotehnike, koreografija) RED DEVILS grupa se zasniva na SRPSKIM običajima, što su neki prekrstili engleskim, a to je ubilanje od alkohola, ubijanje protivničkih navijača od batina, konzumiranje lakih droga i drugih sredstava. Vođe ULTRASA i RED DEVILSA nisu ni bili svesni da su postali idoli mladih generacija koje masovno počinju da dolaze na utakmice. Ove dve grupe često prave nerede i to ih dovodi u stalni sukob sa komunističkom policijom, tako da zbog čestih incidenata momci koji pripadaju ovim grupama bivaju redovno hapšeni.
Polovinom osamdesetih ULTRAS i RED DEVILS dobijaju pojačanje u još jednoj grupi - ZULU WARRIORS. Ove tri grupe su postale trup severa, i uz pomoć ostalih formacija (WINNERS, RED WHITE ANGELS, BRIGATE, EAGLES, R. S. CLAN, R. S. ARMY...) već su bile strah i trepet za navijače ostalih klubova. Na tada već pozamašnom broju gostovanja sticali su prijatelje i (većinom) neprijatelje. Neka od jačih gostovanja su bila u Londonu, Parizu, Atini, Berlinu, Milanu, Barseloni i Madridu...

Kraj osamdesetih dovodi do jačanja nacionalizma, a navijači Zvezde, u duhu svoje tradicije, deklarišu se kao ekstremni srpski nacionalisti (ni ne sluteći na šta će sve izaći...), ali uz jasno isticanje Crvene Zvezde kao najvažnije stvari na svetu koja briše sve međustranačke podele. Dok su vodeće navijačke grupe u Hrvatskoj pod patronatom HDZ-a ulazile u svojevrsne "koalicije" (a ni to im nije pomoglo...), "cigani" su uvek kao najvećeg rivala isticali navijače večitog rivala Partizana, iako su njegovi navijači uglavnom Srbi. Da bi pokazao svima da nije pod ničijim patronatom i da razmišlja svojom glavom, sever daje primer ostalima. U trenutku kada je politika već ozbiljno ušla na stadione i kada je postojala opasnost da se navijačima Zvezde dogodi isto što se dogodilo navijačima iz zapadnog dela tadašnje države, koji su faktički postali podružnica vladajuće stranke, dolazi do sastanka svih grupa sa severa, a sa jednim razlogom-da se na utakmicama ne spominje ni jedno drugo ime, osim Zvezde, Beograda i Srbije, bez ikakve kolektivne naklonosti nekoj od stranaka. I danas na severu vlada takvo nepisano pravilo,mada navijači često koriste priliku da iskažu svoje političke stavove.

7.januara 1989.godine, na Božić dolazi do ujedinjavanja svih grupa sa severa u jedno ime i pod jedan grb. Pao je dogovor da se grupa zove DELIJE-SEVER, a iz grla prisutnih na tom sastanku sama od sebe počinje pesma od koje će kasnije poludeti cela planeta - Delije, Delije, Delije smo mi, najjači smo, najjači, plaše nas se svi!!! Ubrzo se otvara informativni centar za navijače, radnja za prodavanje navijačkog arsenala (kapa, šalova, postera, majica, kaseta itd), prostorija za sastanke, a prave se i članske karte. Sve u svemu, Delije su još od svog ujedinjenja istakle težnju da postanu moderna evropska grupa, što se nakon određenog vremena i dogodilo.

Naravno i dalje su bile neizbežne tuče sa navijačima Partizana i navijačima hrvatskih i bosanskih klubova i u tim sukobima prva ekipa Delija nikad nije bila poražena. Svoju nepobedivost Delije su dokazale 13. 5. 1990. godine u Zagrebu kada je došlo do antologijskih nereda sa domaćim Bad Blue Boys i totalnog demoliranja južne tribine Dinamovog stadiona.
Maksimir 13.5.1990.
Mi smo Cigani, najjači smo, najjači

Počela je nova navijačka epoha severa, putovalo se sve češće i organizovanije, a o broju članova Delija apsurdno je i govoriti, jer se taj broj iz utakmice u utakmicu povećavao. Delije hvataju svoju Zvezdu repaticu i ne puštaju je, prateći je na svakoj utakmici ni ne sluteći da će ih upravo ta Zvezda popeti do zvezdanih nebesa... Tih godina je duvao severni vetar, a uragan zvani Crvena Zvezda je tutnjao Evropom nikom ne ostajući dužan, jer prema nikome nije imao milosti.





Tako izgleda Drezden kada gostuju Delije - 20.3.1991.
Delije u velikom broju prate voljeni klub u Cirih, Glazgov, Drezden, Minhen i na finale u Bari. Članovi Delija koji su bili u Drezdenu, ističu to gostovanje kao najbolje, jer je došlo do neviđene tuče sa nemačkom policijom. Tuča je trajala nekoliko časova, a smešni domaći navijači-neonacisti su bežali glavom bez obzira pred "crvenom furijom". Na polufinalnom revanš meču protiv Bajerna Delije prave do tada neviđenu bakljadu na Marakani i uz fantastično navijanje pomažu svom klubu da učini nemoguće i plasira se u finale Kupa Evropskih Šampiona.
Finale više nije san, a brodovi, avioni, autobusi, bicikli, motori, svi su oni vodili, dovodili, prenosili navijače najluđe na svetu-Delije sa severa do jednog odredišta, stadiona Sveti Nikola u italijanskom gradu Bariju. U Bariju je sve bilo naše - uz Zvezdu je bio Sveti Nikola, zaštitnik ovoga grada, Ćićolina i desetine i desetine hiljada Delija pristiglih iz svih krajeva Jugoslavije, Evrope i sveta. Bog nam je uslišio molitve i podario nam taj, decenijama željeni pehar Kupa Šampiona! Navijači prvaka Francuske, marseljskog Olimpika napustili su Bari u suzama, što zbog poraza kluba, što zbog "bliskog susreta" sa Delijama, koji su sa sobom u Beograd doneli i desetine navijačkih rekvizita otetih Francuzima. Osvajanjem KEŠ-a nisu zadovoljene ambicije, već se 8. 12. 1991. u Tokiju pobeđuje i južnoamerički prvak Kolo-Kolo iz Čilea i Crvena Zvezda postaje klupski šampion sveta!!!

Dok je Zvezde, pamtiće se Bari - finale Kupa evropskih šampiona - 29.5.1991.


Zajedno sa Zvezdinim osvajanjem Evrope dolazi i do raspada bivše države. U sezoni 1991/92 međunarodna zajednica zabranjuje našim klubovima da igraju u Jugoslaviji, tako da Zvezda kao domaćin igra u Segedinu (Portdaun), Budimpešti (Anderleht) i Sofiji (Panatinaikos, Sampdorija). Bez obzira na rat, bedu i zatvorene granice, najverniji navijači na svetu prate Zvezdu na svim utakmicama, a usput prebijaju svakoga ko i m stane na put. Večno će Đenovljani pamtiti sukob sa Delijama, isto važi i za zeleno-bele iz Atine... Raspad države donosi sa sobom i rat, tako da zov Srpstva osećaju i navijači sa severa koji u velikom broju odlaze na front, kako bi zaštitili srpski narod u Krajini i Republici Srpskoj od ustaškog noža. Legenda o hrabrim momcoma sa severa koji su dali svoj život za majku Srbiju uvek će biti prisutna među zvezdašima...

U tom periodu dolazi do logične smene generacija. Na stadion počinju da dolaze neki novi momci. Novi Ultrasi se odlično drže. Izgurali su predhodne četiri godine, ništa i m nije strano, a stariji navijači su ponosni na svoje sledbenike za koje tvrde da su čak i bolji od njih. Naravno, među postbarijevskom generacijom Ultrasa i dalje postiji mit o nekadašnjim glavnim facama severa. Sankcije UN zasigurno su unazadile sve segmente života, ali je na "severu" i dalje gorela navijačka vatra. Od 1992. do 1995. godine, Delije su bezbroj puta dokazali da su najjači, najbolji, najoriginalniji, najbrojniji, najverniji i najorganizovaniji navijači na ovim prostorima. Skidanjem sankcija i prestankom rata došlo je do poboljšanja uslova. U prvi plan je izbila mlađa ekipa, momci od 18-25 godina, koja je iskustvo stekla špartajući po stadionima Srbije i Crne Gore, a vraćaju se i stariji navijači. Forsira se ULTRAS fazon, jer je vremenom ime Delije postalo sinonim za svakog navijača Crvene Zvezde, a najvatreniji dakako žele da se diferenciraju od ostalih. Javljaju se mnoge podgrupe Ultrasa, od kojih su najznačajnije Ultra Boys, Ultra Brigate, Red Boys, Padina Corps... Masovno se ide na sva gostovanja u državi, a ljubav prema Crvenoj Zvezdi Delije pokaziju bodreći ne samo fudbalere već i košarkaše, rukometaše, odbojkaše, vaterpoliste... Prvo "evropsko" gostovanje za novo generaciju Ultrasa bilo je 15. 10. 1995., kada je rukometaše Zvezde u Kupu Pobednika Kupova, na utakmicu u mađarski grad Đer dopratio autobus najvatrenijih Ultrasa. Doživljaj sa ovog putovanja dugo će se prepričavati.





Delije u Kajzerslauternu



Nezaboravna koreografija na utakmici protiv Barselone - 30.10.1996.


Sledeće godine oko 200 navijača iz sadašnje Jugoslavije i nekoliko hiljada naših zemljaka na privremenom radu u inostranstvu, bodrilo je Zvezdu u nemačkom gradiću Kajzerslauternu. Dobra saradnja Ultrasa i sadašnje Zvezdine uprave pokazala se i u Barseloni, kada je među 1500 navijača Zvezde bilo i 100 onih kojima je klub platio putr do prestonice Katalonije. Na gostovanjima u Kajzerslauternu i Barseloni, Ultrasi si pokazali Evropi da su grupa kojoj nije teško da, bez obzira na veliku krizu koja vlada u SR Jugoslaviji prate voljeni klub i na najudaljenija gostovanja. Okršaji sa nemačkom i španskom pilicijom pokazali su da su "cigani" izuzetno naklonjeni incidentima, naravno samo u situaciji kada je to neophodno. Koreografije na Marakani, protiv Nemaca, i pogotovo, protiv Bartselone, izbacile su u prvi plan nenadmašnu organizovanost Zvezdinih Ultrasa. U Evropi ne postoji ni jedna druga navijačka grupa koja se može pohvaliti onim što su "Cigani" napravili-da napravi koreografiju na sve 4 strane stadiona i da sve 4 strane budu različite! Veliki broj eminentnih evropskih navijačkih časopisa znatan deo svog prostora posvećuje Delijama, jer je i njima jasno da Delije spadaju u sam vrh evropske ultra-scene.
I 4 godine odsustva nisu bile dovoljne da Delije oslabe. Naprotiv! U sezoni 1996/97, značajno se poboljšala organizacija na severu u domenu obezbeđivanja odlazaka na gostovanja, izrade novih navijačkih rekvizita, učestalosti koreografija, a krunu svega predstavlja izlazak iz štampe prvog broja fanzina Delija pod imenom "PUNE TRIBINE LUDIH NAVIJAČA". Vođeni sloganom-"ZVEZDA JE ŽIVOT, OSTALO SU SITNICE", Delije se vraćaju jači nego ikad, spremni da pokažu svima koliko vrede.



Entertainment.
News
Activities
Events



Mozete naci sve sta zelite o DELIJAMA na sajtu DELIJA.

Delije
Delije on line

Zvezdin sajt....
FK Crvena Zvezda